Mobiteli i videoigre da, ali s mjerom i ravnotežom

Problem pretjeranog korištenja digitalnih tehnologija i društvenih mreža u djece sve je primjetniji u njihovu razvoju, ali također i kod odraslih. Raspon pažnje drastično je smanjen jer sadržaji na internetu postaju sve kraći i osjetilno preopterećeni, a socijalni kontakt gotovo izostaje, budući da postoji mogućnost komunikacije putem različitih kanala koji ne zahtijevaju fizičku prisutnost. S novim navikama konzumiranja kratkih audiovizualnih sadržaja s interneta, dominantno s platforme TikTok, dolaze i njihovi nazivi kao doom scrollanje koje označava nemogućnost prestanka gledanja u ekran i neprekidno skrolanje brainrot sadržaja ili videa koji nemaju nikakvu edukativnu svrhu, a povremeno niti zabavnu. Imajući na umu neke od ovih promjena, diskurs o negativnim utjecajima videoigara na razvoj djece može biti sklizak teren ukoliko ode u smjeru potpunog antagonizma koji je danas nemoguće ostvariti i održati. Nismo svi koji smo odrasli s videoigrama postali asocijalni i „glupi“, niti su videoigre samo za dječju zabavu. Taj strogi antagonizam valja ostaviti u prošlosti i okrenuti se diskursu koji će poticati samokontrolu i promišljenost pri korištenju mobitela, videoigrica i društvenih mreža.

U središtu zbivanja su zec Fleka (I. Simon) i njegova simpatija vjeverica Mirjana (F. Lugarić)  / Snimila Ines Novković

U tom je smislu nova predstava Zagrebačkog kazališta lutaka Plavi jež uspješna dječja predstava jer ne inzistira na spomenutom antagonizmu spram videoigara. Naslov je referenca na popularnu igricu s doista plavim ježom Sonic the Hedgehog koja je ranih 1990-ih razvijena kao konkurencija Super Mario franšizi. Izgled scenografije (Ana Sekulić) podsjeća upravo na estetiku 1980-ih i 1990-ih, začetke prvih igrica i konzola (jedna je prisutna na sceni). Jezik kojim se govori na pozornici vrlo je suvremen, pun žargona i anglizama koji se, na nečiju iritaciju ili ne, sve češće mogu čuti u svakodnevnoj komunikaciji. Scenski pokret glumačkog ansambla dok namještaju scenografiju za lutke (izradila ih je Neda Vuković) robotski je i povremeno je, prikladno, isprekidan glitch­anjem, što odlično funkcionira u kontekstu videoigara kao učitavanje programa.

Sama radnja predstave ugodno je iznenađenje, a pouka koja se želi prenijeti gledateljima mogla bi se okarakterizirati zrelom i promišljenom. Naime, u središtu zbivanja su zec Fleka (Ivan Simon) i njegova prijateljica i simpatija vjeverica Mirjana (Filip Lugarić). Njima se pridružuju još i Flekina baka Nevenka (Andrea Baković) i krupni hrčak Stanislav (Jadran Grubišić) koji je antagonist u priči. Radi se o tome da Mirjana sve svoje vrijeme provodi igrajući igricu Plavi jež što dovodi do toga da ignorira svoga prijatelja Fleku i na trenutke na njemu izbacuje svoje frustracije koje joj uzrokuje preozbiljno doživljavanje igrice. Iako frustriran njezinom trenutnom opsesijom, Fleka joj se pridružuje u igri, usprkos tome što bi on radije svoje slobodno vrijeme provodio igrajući se bez ekrana. Flekina preferencija igre zasigurno dolazi od njegove bake koja u scenama gotovo stalno vježba aerobik i promovira dobrobit fizičke aktivnosti i zdrave prehrane te to čini bez dociranja i puno napora. Zaplet priče je Mirjanin hakirani račun za što je, naravno, zaslužan Stanislav koji se skriva iza imena Turbomega Hek. Stanislav ucijeni Mirjanu da će joj vratiti račun samo ako mu donese sve slatkiše i slastice koje si može priuštiti. Dvoje prijatelja uz pomoć bake dogovore i naprave zasjedu te otkriju kako iza hakera stoji hrčak.

Plavi jež tako istovremeno šalje poruku važnosti zaštite djece od hakiranja i zloupotrebe interneta te ravnoteže, odnosno umjerenosti u korištenju mobitela i drugih uređaja tijekom dječjeg razvoja. Uz to je, pomalo očekivano, u polusatno trajanje izvedbe dodan i naglasak na fizičku aktivnost i zdravu prehranu, ali on ne zauzima središnje mjesto. Pohvale posebno zaslužuju novi članovi ansambla Ivan Simon i Filip Lugarić koji su u izvedbi pokazali puno energije i truda u glasovnom oblikovanju glavnih likova. Školarci u publici također su prepoznali kvalitetu ove predstave svojim pozornim praćenjem i oduševljenim reakcijama na završni song na kraju predstave.